Zbog svoje mudrosti i dobrodetelji izabran je za episkopa i upravljao je Crkvom s ljubavlju i revnošću. Ali kada nasta gonjenje na hrišćane u vreme cara Likinija, Teodot je izveden na sud i stavljen na muke.
Kada ga mučitelj Savin savetovaše da se odrekne Hrista i pokloni idolima neznabožačkim, odvrati mu Teodot: „Kad bi ti znao dobrotu Boga mojega, na koga se ja nadam, da će me zbog ovih kratkovremenih muka udostojiti večnoga života i ti bi poželeo da za njega postradaš ovako kao ja“.
Udarali su mu klince u telo, a on se molio Bogu s blagodarnošću, pa misleći da mu je kraj blizu, savetovaše i poučavaše hrišćane koji behu oko njega.
Ipak u to vreme objavi car Konstantin slobodu hrišćanima i naredi da se puste svi koji su pod sudom radi Hrista. Tada i ovaj svetitelj bi oslobođen, povrati se onako izmučen na svoj položaj u Kiriniju, i požive još dve godine. Skončao je 302. godine