Ako imamo u vidu dešavanja koja se zbivaju u celom svetu a povodom eskalacije krize i sukoba u Ukrajini, koja je proizvela ogromne posledice već do sada, budnost i pomno praćenje svakog detalja i reakcije svetskih sila vezane za iste, mi u Srbiji bi morali da budemo shodno poziciji i funkciji odgovorni prema čitavom narodu i jedinstveni u stavu koji pred svet je iznela država Srbija.
Da li nedostatak odgovornosti, čuvanje drustvenog i politčkog komfora, vidljiv je nedostatak javne podrške, od predstavnika akademske zajednice, do političkih činioca, bili oni pozicija ili opozicija, to je u ovom trenutku irelevantno, morali bi zarad bezbednosti i funkcionisanja svima nama zajedničke države da podrže i izaraze svoje stavove u odnosnu na zaključak sa kojima je Srbija izašla pred svetsku javnost povodom nemilih dešavanja u Ukrajini.
Da se ne lažemo, ratno stanje je u jednom delu Evrope, nedaleko od nas, čitav svet je u stanju pripravnosti i budnosti, odluke koje se na dnevnom nivou donose, menjaju strukutru medjudržavnih odnosa iz korena. Na osnovu ovoga, u Srbiji ne bi smeli da spavaju i prave se nezainteresovani, svi oni učesnici u javnom životu koji imaju pogotovo političku odgovornost, tako i oni koji imaju izgrađen kredibilitet u društvu da se oglase i iskažu svoj stav, da pomognu državi jednostavno, osećaj za sopstvenu državu ovih dana morao bi da bude na apsolutno prvom mestu u odnosu na sve druge relacije i funkcije, kao i na sva politička slaganja ili neslaganja.
Prosto je razočaravajuće da neke mikro grupacije koriste ovu ogromnu krizu zarad eksponiranja i uvećanja nekog rejtinga za koji promil, a na uštrb komplente države. Gospoda koja koriste krizu i tenizije svetskih razmera da bi na unutrašnjem političkom planu profitirali i narodu servirali neke stavove lišeni državotvornosti i državničke odgovornosti ne idu pravim putem. Može se samo sa nevericom konstatovati da bilo kakva politička zloupotreba u kontektsu odmaganja našoj državi u komplikovanoj i izuzetno složenoj situaciji je neodgovornost prve vrste i nedostatak političke zrelosti.
Takodje, nezavisni intelektualci ili kako vole sebe da nazivaju, samostalni, morali bi da javno pruže zalaganje za homogenost države u vitalnim pitanjima po čitavo društvo, jer se to od njih očekuje imajući u vidu da je to naša država njih zadužila. Akademci su često ljudi koji se teško odriču svog komfora koji im je upravo država omogućila i s pravom nose visok status u društvu, to u razvijenim državama je civilizacijska tekovina, tako i treba da bude medjutim sada bi morali da osete moralnu potrebu da stanu u zaštitu interesa u kriznim vremenima i iskažu makar javno razmevanje za novonastalu situaciju i doprinesu jedinstvu državne politike svojim autoritetom.
Što se tiče političkih organizacija, oni po svojim programima i političkim platformama imaju manje ili više izgradjene neke ideje i ideale za koje se zalažu, medjutim jedno je predstavljati i zalagati se za ideje u mirnodopskim uslovima, a nešto sasvim drugo je izlagati programske stavove u vreme svetske krize, izazvane ratnim dešavanjima. Tako vidimo da organizacije okrenute ka desničarskim stavovima, želimo da verujemo više emotivno nego racionalno, reaguju uz primetno odsustvo državničke odgovornosti. Kako je sam predsednik Republike Srbije inače (nosioc najveće legitimnosti u našoj državi, neposredno izabran voljom naroda) neretko govorio da u odlukama, pogotovo onim koja se tiču spoljne politike nikako ne sme se pristupiti emocionalno več racionalno i mudro.
Nekada naizgled potez koji se ne poklapa sa emocijom srpskog čoveka, on je dubinski i dalekomerno koristan i dobar i kao takav jedini moguć i to treba razumeti i tumačiti ispravno. Takodje jedini je imao anticipaciju geostrateških pomeranja i posledica koje proizvode i s tim u vezi nailazio na podsmeh otukd tolika bitnost u vidu nabavki javnih rezervi. Ispostavilo se da ona misao, ko na brdu ak i malo stoji više vidi no onaj pod brdom, je i dan danas nepogrešiva i tačna.
Iskustvo Srbije u medjunarodnim odnosima i sistematičnim pristupom istih, polazna misao je, koliko je to god moguće ostanemo uzdržani, u buri koju prave veliki, zapljuskujući talasima sve oko sebe i one podalje od njih, jer oni silni i veliki, pa u svom sukobu često zaobilaze poštovanje medjunarodno priznatih odnosa.
Državnički stav, više puta pomenuta formulacija u tekstu je čini nam se više nego preko potreban sada u ovom vremenu, kao i u vremenu koji dolazi, iz razloga koji je vidiljiv svima, a takav stav jedino se ogleda u Predsedniku Vučiću. Ostali nosioci društvene, akademske i političke odgovornosti, morali bi da slede za početak, pristup i razumevanje osetljivosti pitanja koja se tiču državnog integriteta, a koji je na sebe i svoja ledja on poneo.