Svako društvo je složen mehanizam i najčešće je spoj tradicionalnih i savremenih shvatanja uopšte prilikom delanja i razumevanja. Imajući u vidu dešavanja u koje svet upao, gotovo poslednju deceniju boreći se sa novim i nesvakidašnjim izazovima u vidu raznih kriza različitog obima i oblika, od migrantske, preko krize pandemije virusa, do tekuće ratne krize koja se iz jednog dela sveta preliva na ostatak planete, samim tim dotiče sve zemlje pa i našu.
U takvim okolnostima, gipkost,snalažljivost pa i žilavost, tj. otpornost našeg naroda na nedaće svakojake vrste tokom prošlosti, manfisetovali su ne tako dramatične scene i posledice kao u mnogim drugim zemljama i područijima. No bez obzira na karakter jednog naroda u odnosu na teške okolnosti, glavnu vrlinu prenebregavanja odredjene krize daje državno rukovodstvo, po čijim smernicama se usmerava način funkcionisanja, kako bi što bezbolnije neka novonastala nezavidna situacija se prebrodila.
Nekako smo čitavu poslednju deceniju izlazili po pravilu jači iz svih nemilih globalnih dešavanja, paralelno kako je država jačala, narod je sticao sigurnost u svoju državu. Tim putem našu zemlju je poveo predsednik Republike Srbije Vučić, koji je svojim iskustvom anticipirao nadolazeća vremena i uvek nagoveštavao potencijalne probleme sa kojima bi se društvo suočavalo. Taj teret je uvek želeo da najviše ponese na svojim ledjima, a društvu ostavio prostor za napredak, i sve uporedo sa tim ka cilju snaženja zemlje u celini. Kada dešavanja, kao što su trenutna u svetu, takva da ne zavise od nas i politike naše zemlje, tim pre bi morali da se vodimo onim usmerenjima državnog vrha i utemeljimo pravac na isti smer kao društo ne bi li ikako prevazišli i zaobišli eventualne posledice koje se već širom planete emituju.
Homogenizacija u pogledu nacionalnih interesa, na prvom mestu je što trebamo da izgradimo kao jedinstvenu svest i potreba da se ne iskače iz tog toka, sve zarad očuvanja bezbednosti i nastavak opšteg napretka i razvoja društva u smeru u kom se krećemo. Ako može u jednoj od najrazvijenih zemlja sveta Nemačkoj, ministar da pozove narod da selektivno koristi toplu vodu i slične apele koje se mogu čuti u toj zemlji, koja je gigant u ekonomskom i svakom drugom smislu, što je radikalna stvar za to društvo, onda recimo u Srbiji ako sličan apel usledi ali u daleko blažoj formi, recimo kao što je kampanja Letujmo u Srbiji da to naš čovek prosudi kao opšte i društveno korisno dobro. Oni kojima je u opisu posla i resora, bi svojim ličnim primerom i inicijatvom trebali da povuku društvo u tom pravcu , ostvarivanja medjusobne višenamenske koristi. Drastičan primer je recimo podatak da iz naše zemlje je otputovalo preko pola miliona ljudi u inostranstvo na odmor u dane praznika, što je recimo upravo neadekvatno shvatanje te zajedničke mobilnosti i opšteg razumevanja vremena u kom smo, jer nasuprot tome, njihovim odmorima širom naše najlepše zemlje ekonomski benefiti bi bili nemerljivi za srpsku ekonomiju. Samo neki od primera, ima ih puno, kao vodilja koja nam je potrebna da u svom rasudjivanju imamo više takta za sopstvenu državu i da to na odredjeni način shvatimo i kao odgovornost prema zajednici u kojoj živimo.
Ako državno rukovodstvo brine o bezbednosti, ekonomiji, integritetu zemlje, o razvoju, izgradnji, zdravstvenoj zaštiti, vitalnim stvarima, onda i svak pojedinačno, i društvo u celini bi zauzvart samo stepenicu više trebalo da podigne svest o osetljivosti situacije koja bukti u svetu i o solidarnosti medjusobnoj i koordinaciji jačoj, jer se proporcionalno tome i reflektuje na svakodnevni život svakog gradjanina i srpskog čoveka.
Neracionalno ponašanje ne moze doneti ikakav boljitak, jer se pre ili kasnije reflektuju posledice, tako i u drugom smeru, odgovornost, solidarnost i osećaj za društvo donosi i spokoj i osećaj zrelosti jednog naroda. Tako recimo i kulturu sećanja na dogadjaje iz prošlosti na kojima naročito insistira predsednik Vučić, koja nam iznova i iznova čuva kičmenu moždinu u zemlji, kao bitan deo identiteta i čini nas samosvesnijima. Upravo sutra predsednik Vučić prisustvovaće obeležavanju Dana sećanja na žrtve zločina-genocida NDH u koncentracionom logoru Jasenovac i njegovom najvećem stratištu u Donjoj Gradini i time ukazati veliku simboliku da vredi znati u celom civilizovanom svetu, da je vreme da i srpska suza ima roditelja, što je u prošlosti bilo izuzeto. Ovakvi i slični dogadjaji u kojima se podseća na ono kroz šta smo prošli kao društvo, su bitni i suštinski znače nadolazećim generacijama kako bi pravilno oblikovali svoj doživljaj o sopstvenom narodu i izgradili pravilnu sliku o mestu na mapi ostalih naroda.
Usled totalnih i bombastičnih izjava, namera, odluka i reakcija sa svih strana i meridijana a u vezi sa ratnim dešavanjima u Ukrajini, naša Srbija se oslanja na mejdunarodno pravo kao zaštitnicu i oslonac najsigurniji od svih, medjutim iskušenja koja se stavljaju pred nas i pre svih predsednika Srbije nisu mala.
Ono što uliva sigurnost društvu je da predsednik Vučić snagom ljubavi prema zemlji odoleva svim pritiscima ma odakle dolazili i ne dopušta da svakodnevne aktivnosti nedobrnonamerne koje se čine prema našoj državi, utiču na životni ambijent i prostor koji gradimo za kvalitetniji život danas i za generacije koje dolaze.
Više osećaja i razumevanja u odnosu na dešavanja koja su sve samo ne uobičajna, je ono što je našem društvu kao spoju tradiocionalnog i savremenog neophodno.