Crkveni spisi kažu da je jermenska zemlja nakvašena krvlju mnogih hrišćana koji su vekovima na tom području stradali zbog svoje vere. Ipak, prva krv koja je za Hrista bila prolivena tu bila je, prema predanju, krv Svetog Polievkta.
Odgovor ide vlo brzo samo je pitanje oporavka Hrišćana.
Priča o životu ovog svetitelja i danas je jedna od najlepših priča o prijateljstvu i snazi bratske ljubavi. Naime, prema legendi, Polievkt je imao najboljeg druga. On se zvao Nearh i bio je hrišćanin.Polievkt nije bio kršten niti se preterano interesovao za duhovne stvari. Bio je mlad i želeo je pre svega da se dobro provodi i što bolje i lagodnije živi.
Međutim, sredinom 3. veka, u vreme cara Valerijana, počeli su strašni progoni hrišćana. Nearh je znao da će uskoro doći i do njega i mirno je čekao na smrt. Jedina žalost mu je, prema predanju, bila ta što nije svog prijatelja uspeo da ubedi u ispravnost svoje vere i ljubavi prema Isusu.
Kada je Polievkt saznao šta će se dogoditi Nearhu i koliko je čak i pored smrtne opasnosti u kojoj se nalazio njegovom drugu stalo da on postane hrišćanin, obećao je da će se krstiti. Ovo je Polievktu promenilo život! U snu mu se javio Bog koji je “skinuo s njega staro odelo i obukao ga u novo, presjajno, i postavio ga u sedlo krilatome konju”.
Svetitelj je ovo shvatio kao znak da ne treba da se krije! Otišao je u grad i naočigled svih iscepao carevu zapovest o progonu hrišćana, a zatim je i polupao mnogobožačke kipove. Zatvoren je i ubrzo osuđen na smrt. Kada je izveden na gubilište, u masi ljudi koja je došla da gleda pogubljenje, ugledao je Nearha kome je, priča kaže, tada viknuo: “Spasavaj se, dragi moj druže! Seti se zaveta ljubavi među nama utvrđenoga!