Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Porfirije razgovarao je 27. decembra 2022. godine u Patrijaršijskom dovoru u Beogradu sa g. Aleksandrom Vučićem, predsednikom Republike Srbije.
U razgovoru je učestvovao Preosvećeni Episkop bački g. Irinej, član Svetog Arhijerejskog Sinoda.
Obraćajući se brojnim predstavnicima medija, Njegova Svetost Patrijarh g. Porfirije je istakao:
– Hvala vam što ste došli danas u Srpsku patrijaršiju. Nikada ovde nije bilo ovoliko novinara, a ne znam da li sam ikada imao priliku da budem na bilo kom drugom mestu i da sam ispred sebe imao toliko kamera i fotoaparata. Ta činjenica pokazuje ne samo da ste svi zainteresovani za ono što smo gospodin Predsednik i ja razgovarali o onome što se dešava na Kosovu i Metohiji. Tamo je situacija zaista veoma ozbiljna, tenzije su dosegle tačku iz koje mogu da se otvore putevi koje naravno niko od nas ne želi. Takvi putevi nam ne bi doneli mir niti bilo kakvu ravnotežu.
Nema mnogo toga što bih rekao ovom prilikom, a posebno posle jučerašnjeg dana koji je za mene lično bio istinski, malo je reći, tužan. Međutim, i nije toliko važno da li je bio tužan za mene, nego je mnogo važnije što je bio veoma veoma tužan za mnoge ljude, našu braću i sestre na Kosovu i Metohiji, za naše monahinje, monahe i sveštenstvo, koji su sa radošću i nestrpljenjem očekivali da poglavar i duhovni otac njihove Crkve dođe u okviru svojih redovnih programa, pre svega, u Pećku patrijaršiju i da se u ovim teškim trenucima zajedno sa njima, kao što je bivalo uvek, pomoli za sve naše ljude kojima nimalo nije lako na Kosovu i Metohiji, koji stradaju, ali i za sve ljude sveta, za mir u svetu, a pre svega i iznad svega za međusobno razumevanje, za suživot i za mir između Albanaca i Srba.
Sigurna je činjenica da samo svojim naporima možemo bolje razumeti jedni druge, a vekovima na prostoru Kosova i Metohije žive zajedno Srbi i Albanci. Srbi su na Kosovu i Metohiji gotovo petnaest pekova, a četiri ili pet vekova Srbi i Albanci zajedno žive na tom prostoru. Dakle, kapaciteti i potencijali, ono što je iza nas, su takvi da nas u najmanju ruku uče da, ako postoji dobra volja, može se naći put u zajednički život, put koji vodi u okvir u kojem za svakog ima mesta. U ovom trenutku, bez obzira što mi je bilo zabranjeno da odem na Kosovo i Metohiju, ja sam pre svega siguran, a uveravam u to i svu našu braću i sestre na Kosovu i Meothiji, da ću ne čekajući dugo biti zajedno sa njima i da ću se zajedno sa njima moliti Bogu za sve ovo što sam naveo. Neću da ulazim u okvir šta su građanska prava, šta su verske slobode, to svi dobro znate. Samo ću reći jednu stvar: Pećka patrijaršija za naš narod, za našu Crkvu, za svakog poglavara naše Crkve, jeste ono što je Vatikan za Rimokatoličku crkvu. Zamislite sada da neko bez ikakvog razloga, sa nekakvim, najblaže rečeno, komičnim obrazloženjima, samo zato što mu se hoće, zabrani Papi da uđe u Vatikan ili ode u Lateran. Ovo kažem zbog toga što sam siguran da bi čitav svet ustao na noge i da ne postoji pod kapom nebeskom neko, ko ima bilo kakvu poziciju sa koje odlučuje, da ne bi digao svoj glas kako bi štitio pravo poglavara Rimokatoličke Crkve. Bolna je i ta činjenica ili pitanje koje možemo sebi postaviti: da li postoji i jedan poglavar neke verske zajednice koji ne može da poseti svoj narod, svoje vernike, i koji pri tom ne može da uđe u svoju kuću?! Manastir Pećka patrijaršija je imovina Srpske Pravoslavne Crkve, a pri tom, već sam rekao, kuća poglavara Srpske Pravoslavne Crkve, njenog Patrijarha. Ja sam pokušao i juče, u nekim direktnim kontaktima sa ljudima za koje mislim da mogu da pomognu da takva besmislena, apsurdna, iracionalna zabrana bude uklonjena. Ponoviću i sada, apelujem na one za koje mislim da sigurno mogu, biram reči, pa ću upotrebiti najblažu, da utiču na one koji u Prištini donose odluke, pa i odluku o tome da se zabrani Patrijarhu bez ikakvog razloga da ode svojoj kući, da utiču da se ta odluka promeni.
Što se tiče situacije na Kosovu i Metojhiji, mi nismo neko ko može da zna šta se sve dešava. U razgovoru sa gospodinom Predsednikom imali smo mnoga pitanja, a mnogo toga nam je i on rekao, ono što smatra da treba da imamo u vidu. Ja sam ponovio i podvukao,ono o čemu i sam Predsednik govori, da moramo učiniti sve da se po svaku cenu sačuva mir. Molio sam lično i Predsednika, kao i Vladu Srbije koju molimo preko njega, da učine sve da se sačuva mir i da, ne daj Bože, ne dođe do oružanih sukoba, jer oni nikome dobro doneti neće. U isto vreme molim i one koji imaju vlast u Prištini, ali jednako molim, podvućiću još jedamput i velike sile, političke institucije koje su važne i donose odluke u centrima moći, odluke koje neretko utiču na živote svih nas, da i oni daju sve od sebe da pomognu da se sačuva mir i da ljudski životi budu interes veći od svakog interesa. Ja sam potpuno siguran da oni to mogu, a molim se Bogu da u ove predpraznične dane Bog svojom ljubavlju, svojom blagodaću dotakne umove i srca svih ljudi, naročito onih koji žive na Kosovu i Metohiji, i da Bog da mira između Albanaca i Srba, kao i da svima nama, pravoslavnim hrišćanima koji slavimo Božić to bude dan radosti, dan mira, dan ljubavi.
Hvala vam još jedamput na strpljenju i na želji da nas posetite danas ovde i da čujete ono što imamo da kažemo, a još više hvala unapred što znam da ćete vi sa svoje strane, jer mediji nisu nevažni, učiniti sve da se sačuva mir u našoj južnoj pokrajini. Znam, u isto vreme, da to nimalo nije lako onima koji rade u medijima, koji su novinari i drugi, jer ponekad, kao i svako ko je zaposlen moraju da uobliče u izveštaj ono što bi hteo ili što hoće onaj čija je to imovina. Dakle, vaš posao nimalo nije lak, ali kada su ljudski životi u pitanju, ponavljam opet, neka nam svima u ove predpraznične božićne dane bude najveća cena ljudski život, svaki ljudski život. Neka nam to bude najveći interes, važniji i od nekog našeg ličnog, privremenog interesa koji ponekad, nije ništa drugo, nego samo deo našeg konformizma. Neka vas Gospod blagoslovi da vama i vašim porodicama da svaku blagodat i dobro, kao i da proslavite u radosti Božić koji nam predstoji, kako bismo onda mogli da čujemo reč anđela: Ne bojte se! Jer, evo, rađa se Gospod da bi nam pokazao upravo to da je On uvek na strani istine, pravde i da se rađa da bismo odagnali iz sebe svaki strah. Dakle, ne bojte se i pevajmo pesmu: Slava na visini Bogu i na zemlji mir, među ljudima dobra volja. Živeli i Hristos se rodi!
* * *
Predsednik Srbije g. Aleksandar Vučić rekao je da je i protekle noći i jutros razgovarao sa patrijarhom Porfirijem i upoznao ga sa situacijom iz različitih uglova, i političkog i bezbednosnog:
– Jučerašnja zabrana ulaska Njegovoj Svetosti i neomogućavanje da ode u Pećku patrijaršiju najbolje govori o onima koji su to izveli, a to su samo delimično vlasti u Prištini. Oni koji su najavljivali da će to osuditi, to su uradili na način da me je bilo sramota. To je jedna od najvećih sramota koje su mogle da priušte sebi, a ne nama. Iz srca našeg naroda na Kosovu i Metohiji oni ne mogu da otmu našeg Patrijarha, ali je važno da vidimo kako odlučuju o nama i našem narodu. Barikade su čin protesta, to osuđuju, a gde to može da se dogodi u svetu da nekom poglavaru Crkve zabrane kretanje? Zbog čega neko tako histerično traži ukidanje barikada? Pa da bi proterali Srbe sa severa Kosova! Te puteve koriste samo Srbi, tim putevima ne idu Albanci. Što žurite, kao da smo ih mi postavili? Šta u stvari hoćete?
Svakodnevno vodimo razgovore sa predstavnicima međunarodne zajednice. Oni su teški, ali moramo da ih vodimo. Nisu izašli Srbi na barikade, jer im se ćefnulo. Oni koji su zajedno sa NATO zemljama zgazili suverenitet Srbije, gaze rezoluciju UN, Kumanovski sporazum, drznuli su se da govore o nekom teritorijalnom integritetu i još vam govore da vam curi vreme. Dobro je da znamo da oni žele sukobe, ubistva Srba, i da treba svi da znaju da je to istina. Srbi su izašli na barikade jer im je rečeno da će formirati ZSO još pre deset godina, pa da ne mogu na referendum, ali da će moći na izbore. Onda upadaju u izborne komisije, hapse ljude. Uhapsili su Pantića pod optužbom da je ratni zločinac, a nije bio dok je bio policajac. Dajte Pantiću da se leči, da ide u kućni pritvor ili makar da bude u Kosovskoj Mitrovici i tražimo da se poštuje ono što je potpisano još 2013. godine.
Na stalnoj smo vezi sa međunarodnom zajednicom. Razgovaramo i sa Miroslavom Lajčakom i sa Gabrijelom Eskobarom i pokušavamo na sve načine da se sačuva mir. Mi ćemo da nastavimo da tražimo kompromisna rešenja, gde god vidimo neki i najmanji prozor. Ja ću da idem svuda da razgovaramo i sa našim narodom. Da li ćemo u tome uspeti, to ne zavisi od nas. I kada smo imali krizu u junu, način na koji hoće da nas zdrobe pokazuje da ne treba da imamo sumnju da će se to nastaviti, jer vidite da imate nekoga ko uopšte neće da razgovara. Koji je cilj rušenja Srba osim stradanje i progon Srba? Čak i da uspemo i izađemo iz ovoga, a znam koliko se svi mole za to, biće nešto novo za petnaest dana, jer je njihov cilj izbacivanje Srbije sa Kosova i Metohije i izbacivanje svega što je prema njima neposlušno i zato sva ova hapšenja.