Vazda je kroz istoriju bilo da kada se veliki sukobe, manji narodi izmedju njih posredno stradaju, prosto nalazeći se na putu interesima snažnijih i postaju kolateralna šteta u kranjim ciljevima imeprija.
U ratnoj propagandi vodi se višedimenzionalne metode borbe, svet je na neki način unazad tri nedelje u nekom uraganu zahvaćen, kao posledica dešavanja u Ukrajini.
Već prvih dana te započete vojne akcije, čitav svet se digao na noge i uz osudu i svrstavanje na stranu poštovanja medjunarodnog javnog prava, traži se izrazito od gotovo svake zemlje da ni na koji način ne podržava narušavanje teritorijalnog integriteta suverenosti Ukrajine. Srbija se i sama našla na testu izrazito nezahvalnom, istorijski nezahvalnom reklo bi se, što malo ko primećuje da naša zemlja ima veoma izraženo istorijsku i medjudržavnu saradnju sa obe strane učesnice u sukobu. Iz tih razloga i verovatno iz još dodatnih drugih, Srbija je bila i još uvek je pod većom lupom i pažnjom od strane medjunarodne zajednice u odnosu možemo slobodno reći na bilo koju drugu državu u svetu.
Prvo i najvažnije u odsudnom i preteškom istorijskom trenutku, kada je jako bilo nezahvalno odrediti se prema pomenutim dešavanjima, rukovodstvo Srbije je donelo brilijantno izmerenu i balanisrano pravednu odluku i stav u momentu kada je svaka pogrešna reč mogla biti odsudna sa dalju perspektivu naše države. Predesnik Vučić kao državnik je jedan od retkih koji uspeva u celom razvijenom svetu da napravi izrazito dobru komunikaciju sa drugim liderima širom svetskih meridijana, kao i uvek opredeljen da čuva stabilnost svoje države doneo je odluku koja je bila jedina moguća.
Nakon stava Srbije koji je uvažen u svetu, nastupila je nekakva druga faza geopolitičkog inženjeringa prema našoj državi i to na više pravaca, rekolo bi se.
Tako imamo poslednjih dana, nezabeleženo u našem avio saobraćaju da su konstantne dojave postavljenih bombi u avionima na relaciji Beograd-Moskva i to svaki put dojave su bile lažne, odnosno utvrdjeno je da je u pitanju specijalna i ciljana provokacija. Imajući u vidu da letovi za Moskvu jedino iz Beograda funkcionišu, nakon totalnih prekida veze čitave Evrope u svim vrstama odnosa sa Rusijom, Srbija je ostala ostrvo da kažemo slobode i poštovanja prava i zakona. Ovo dešavanje u vezi sa Er Srbijom je očigledno propaganda iz centra odredjenog kome neodgovara relacija Beograda i Moskve.
Mediji svuda u svetu su već zauzeli stranu izveštavanja i propagande koji odašiljaju, a u takvoj vrsti ratne propagande nezaobilazna je i Srbija i njeno ponašanje, pogotovo kao zemlje koja nije uvela sankcije Ruskoj federaciji.
Istorijiski pritisak zapada ka Rusiji je vulkan kojeg smo svedoci i koji medijski i politički prži sve pred sobom i lava koja ne zaobilazi nikog na tom putu. Medjutim Srbiju je Predsednik Vučić izmestio na dovoljno bezbednu distancu od te nadiruće lave i na jedino moguće i bezbedno mesto ako tako postoji na svetu je smestio i u nadi da se nećemo susresti oči u oči sa tom lavom. Ako je i neizbežan dodir, biće manje posledica u odnosu na one koje smo mogli imati, da nije odgovornost u Predsednika Srbije na najvišem mogućem nivou.
U vremenu pred nama kao da su već uvidja dodatne komplikacije u vezi sa snabedavanjem energentima čitave Evrope, samim tim i Srbije i da kao u onoj narodnoj, ni jedna muka ne ide sama, samo se gomilaju problemi u kojima po svim segmentima naša zemlja ni trunku krvice nema i ama baš ničim nije zaslužila trpljenje posledica ovih nemilih dešavanja na istoku Evrope.
Ako je kome stalo do ekonomije, onda je to vlastima u Srbiji, time su i opravdali svoju posvećenost kao najbrže rastuća ekonomija Evrope, no nažalost usled razmišljanja o napretku i razvoju u ovom trenutku se moramo suočavati za elementarnim pitanjima vezanim za najosnovije životne namirnice i energente, a imajući u vidu činjenicu da bez krivice i ikakvog učešća vezano za uzroke krize.
Srbija, kao i na ove subliminarne napade na Er Srbiju, tako i na druge mnogobrojne izazove koji se nižu iz dana u dan, iznalazi neku nijansiranu i opravdano jedinu moguću politiku i u nadi da ćemo uspeti da održimo takav put, moramo probuditi svest u svakom čoveku po pitanju izazovnosti vremena i da je potrebno više nego retko kada u prošlosti, državotvornog ponašanja i emitovanja sinergije u grupisanju ka održivosti naše zemlje i čuvanju mira i stabilnosti.
Svaki čovek ima slobodu da prosudjuje o ovim dogadjajima iz sopstvenog ugla, što naš narod kaže, koliko ljudi toliko ćudi, medjutim jedno je sigurno da bi okretanje ka jačanju i zajedništvu našeg društva možda i najvažniji odgovor svakog pojedinca bio, da mi budemo složniji tako će i problemi koji god nailaze i izazovi kojih će biti, lakše se daju prebroditi.