Pre 19 godina, u martovskom pogromu Srba na Kosovu i Metohiji ubijeno je 19 ljudi, uništeno oko 1.000 kuća, iz svojih domova proterano 4.000 Srba, uništeno i oskrnavljeno skoro 40 pravoslavnih crkava i manastira. Mnogi od proteranih još se nisu vratili u svoje domove. Pogrom je dodatno uticao da se Srbi osećaju nebezbedno i ubrzao iseljavanje sa Kosova i Metohije.
Od ranog jutra 17. marta krenuli su napadi na Srbe širom Kosova i Metohije: u Kosovskoj Mitrovici, Lipljanu, Obiliću, Zubinom Potoku, Lapljem selu, Čaglavici… Osim brojnih srpskih domova, rušene su i paljene srpske crkve i manastiri.
Istog dana u večernjim satima iz Unmika su demantovali optužbe da su albanski dečaci stradali bežeći od Srba. Kako je rekao – nasilje na Kosovu bilo je unapred planirano, a komandant Južnog krila NATO-a nasilje je okarakterisao kao etničko čišćenje.
Zvanični broj žrtava iz izveštaja Unmika iz aprila 2004. godine, je devetnaest. Van izveštaja ostalo je nekoliko neidentifikovanih tela iz prištinske mrtvačnice. Prema novijim izveštajima, ukupno je stradalo najmanje 27 osoba, više od 900 je povređeno.
Uništeno je 35 pravoslavnih crkava i manastira, a proterano više od 4.000 Srba. Većina se, kao i oni proterani 99, nikada nije vratila u svoje domove. Etnički je očišćeno šest gradova i devet sela.
Posle reakcije pripadnika Kfora iz redova SAD pogrom Srba je zaustavljen.
Pogrom su tada osudili Savet bezbednosti i Evropska unija.